O meni
Pozdrav. Ja sam Nemanja Avramović, šire poznat kao Avram. Živim u Mladenovcu u Srbiji. Rođen sam 1986. godine i još uvek sam mlad!
Svoj prvi računar sam dobio sa svojih 10-11 godina, to je bilo 1994-1995. godine – više se i ne sećam. Od tada sam promenio 4 računara a trenutno posedujem tri kompjutera. Jedan mi služi da na njemu radim (AMD Phenom X3 na 2.8 GHz) i drugi je stari PIV (Intel Pentium 4 na 1600 MHz) koji sam osposobio roditeljima kako bi mogli da koriste internet sa njega, i naravno da igraju one sitne igre koje svi matorci vole (Zuma, Solitaire, i sl.)
Za razliku od druge dece, koja su samo igrala igrice na računaru, već posle godinu dana od dobijanja računara ja sam nabavio QBASIC. Nemate pojma koliko sam bio srećan. Nabavio sam svima poznatu igru Zmijice i prvo sam je preveo na srpski, a posle nekoliko nedelja sam je modifikovao u nešto što je ličilo na trku kockica po ekranu. Posle nekoliko meseci sam napisao svoj prvi program i nisam prestao da ih pišem do danas!
Posle nekoliko godina rada u QBASIC-u i pomalo Pascal-u, ja sam prodao svoj 386. Onda sam bio 3-4 meseca bez kompjutera i posle toga sam kupio novi PIII AMD Duron 750 MHz (većina njegovih delova je u računaru koji koriste moji roditelji) i počeo da programiram u Delphi-ju i posle oko godinu dana počeo sam da pravim web sajtove. To su bile statične web prezentacije i nije bilo ni “p” od (web) programiranja.
Na početku treće godine srednje škole počeo sam da programiram u PHP-u (što znači PHP: Hypertext Preprocessor) i bio sam dobar u tome – naučio sam da radim u njemu veoma brzo – iako još uvek proučavam neke aspekte PHP programiranja. Na početku četvrte godine, kada sam napunio 18. godina, kupio sam AMD Sempron 2600+ od svog sopstvenog novca (od rođendana, a moj pokojni brat mi je pozajmio nešto novca za 5.1 ozvučenje).
Krajem aprila 2007. godine doživeo sam nešto najgore što čovek može da doživi – u tragičnoj nesreći izgubio sam rođenog brata Filipa koji me je bukvalno svemu naučio u životu, i kome sam beskrajno zahvalan što je od mene napravio čoveka kakav sam danas.
Avgusta 2009. godine nadograđujem svoj računar na sledeću konfiguraciju: CPU: AMD Phenom II X3, RAM: Geil 2x2GB DDR3, GPU: ASUS ATI EAH4770. Taj računar koristim i danas. Stare delove sam podelio rođacima i poznanicima.
Ovih dana ja sam u web programiranju preko 5 godina i u programiranju uopšte oko 12 godina (brojke su možda zastarele u trenutku kada vi ovo čitate), uključujući onih par godina na početku kada nisam imao pojma ni o čemu
Danas sebe mogu da nazovem web i aplikacioni programer, iako nemam nikakvu diplomu (osim iz srednje škole) ali trenutno studiram VIKT.
Prilično sam vezan za rastafarijanizam, slušam reggae po ceo dan. Imam dredove od juna 2005. godine, mada planiram da ih šišam čim mi devojka to dozvoli. Što se muzike tiče, tu se ne ograničavam: Slušam sve počev od rock muzike, preko punk-a pa sve do reggae-a. Dakle, sve osim narodnjaka, zabavnjaka, house-a, elektronske muzike i sličnih muzičkih pravaca koji nemaju dušu
Samo alternativa!
Blog vodim od aprila 2005. godine, i sve je počelo kao zezanje na dhost.info besplatnom hostingu, čisto kao testiranje nekog od dosta blog softvera, a i zato što su svi na koje sam se tada ugledao imali svoje blogove, i to mi je delovalo nekako kul
Izbor je pao na bBlog ili na WordPress. Izabrao sam bBlog zato što je tada i Urke koristio bBlog. To se kasnije ispostavilo kao jako loš izbor zato što je bBlog prestao da se razvija malo pošto sam ja počeo da blogujem, i razvoj istog nije nastavljen ni do dana pisanja ovog teksta, a WordPress je doživeo nezapamćen uspeh i danas je najpopularnija blog skripta. Avgusta 2007. godine i ja prelazim na WordPress softver za blogovanje, i uz par problemčića oko konverzije enkodinga starih poruka, dovodim svoj bRlog do savršenstva.
Danas mi pisanje bloga nije više kul, jer sam i sam omatorio, ali mi je zadovoljstvo to da dosta ljudi može (što ne znači da hoće
) da čita moje žvrljotine (prvenstveno zahvaljujući Planeti Srbiji kao i sajtu Blogodak), a i želim da imam zapisane događaje iz svog života, da me podsećaju na neka lepa (i ružna) vremena. Ko zna, možda nekada objavim i knjigu od ovih zapisa…?
Ukoliko želite da me kontaktirate zbog saradnje, to možete učiniti preko kontakt formulara na mom sajtu.




