Supernaut
Prilično dugo nisam pisao na blogu, a još duže nisam bio na nekom dobrom dešavanju, ako izuzmemo koncert Block Out-a u decembru prošle godine, ali ni tada nisam nešto bio raspoložen za pisanje utisaka, iako je koncert bio fenomenalan, o čemu postoje i dokazi
Elem, prošlog petka sam bio na koncertu grupe Supernaut, benda koji postoji preko 15 godina ali i dalje predstavlja apsolutni underground bend, za koji se i u samom Beogradu malo zna, a van Beograda ćete jako retko naći nekoga ko zna za njih. Bend čine dva čoveka: Srđan Đile Marković (programiranje, vokal i gitara) i Saša Radić (bas i mašine), i do sada su izdali četiri studijska i jedan live album, a ovo sad u petak je bila koncertna promocija novog albuma koji bi trebalo da izađe u toku ove godine.
Iako zakazan za 22 sata, koncert je počeo tek oko ponoći, a malobrojna publika se taman do tad i skupila u dovoljnom broju, čisto da ne sviraju ni za koga, kako Đile reče da obično sviraju kada su gostovali u emisiji “Bunt”.
Provokativni tekstovi koji su stvarno za svaku pohvalu se uklapaju u energični nastup samog benda. Odnosno, bend deluje previše statično, muzika je ta koja je energična, na momente suicidno depresivno energična. Nastup je imao svu težinu koju obično bend predstavlja publici. Svirali su uglavnom starije stvari, mada su, naravno, premijerno izveli i nekoliko pesama sa novog albuma, a neke od njih možete čuti i na njihovom MySpace profilu.
Audio clip: Adobe Flash Player (version 9 or above) is required to play this audio clip. Download the latest version here. You also need to have JavaScript enabled in your browser.
Na kraju, odoše kako su i došli, brzo, bez reči, bez bisa. Presekli su na pola publiku, koja je očekivala barem još malo… ako ništa, moj drugar Nemanja Đorđević je napravio par fotki, pa ih možete pogledati. A biće i par video snimaka, ali tek tamo posle utorka.
I za sam kraj: Đile i ja u istom kadru





